HOROSKOPE, ĐE SU MOJE PARE?!
Kažu da prosječan čitalac ne može odoljeti samo tuđim ljubavnim pismima i tuđim biografijama. Svi ostali tekstovi mogu proći mimo njega. Ne spadam u prosječne čitaoce. Ne čitam srcedrapajuće ljubavne priče i biografije isprane u deset voda. Pogotovo autobiografije pisane u trećem licu. Na to me obavezuje pedesetogodišnje čitalačko iskustvo. Sve više, i sve češće, kako i priliči mojim godinama, čitam stručnu literaturu. To me smiruje i budi nadu u bolje sutra.
Naime, zaokupili su me horoskopi. I u takvim tekstovima pravim strogu selekciju. Čitam samo najpreciznije, najpouzdanije, sto posto tačne... Redovno pratim dnevna, sedmična, mjesečna, godišnja, četverogodišnja,...predviđanja za moj horoskopski znak. Prihvatam samo poruke s neba, bez propitivanja i osporavanja.Astrologija se, kao primijenjena nauka, svesrdno stara o mojoj budućnosti.
Moj horoskop se uvijek nalazi na drugoj stranici. Dok se otvori moja stranica, prinuđen sam odslušati dvije-tri pjesme i pet-šest reklama. Napadni refreni me, htio-ne htio, proganjaju par dana, znam ih i zapjevušiti (čika Frojd bi rekao da imam prisilne misli), a reklame istog trenutka zaboravim. Na jedno uho uđu, na drugo izađu. Sve dok ne odem u samoposlugu. Odjednom tačno znam koje mi špagete trebaju i uz koje tablete “perilica dulje živi”. Ipak, ruku na srce, vrijedi čekanja. Obuzme me neka milina kada čitam predviđanja za svoj znak. Nepristojno je otkrivati šta sam u horoskopsku. To već zadire u privatnost. Dovoljno je reći da sam najskromniji, najljepši, najinteligentniji, (hvalite me, moja medna usta), najhrabriji, najplemenitiji (skinuo bih sa svojih leđa jedinu košulju i dao je nekome ko ih ima deset),… Takav sam po horoskopu, i tu mi nema pomoći.
Čitam dalje da se univerzum usredotočio da mi ispuni sve ljubavne želje, pa i one najintimnije, i najsmjelije (i one koje ni u mrkloj šumi, ni u najdubljem potoku, ne smijem naglas izustiti). Naprasno sam se osjetio odvažnijim i od Lepe Brene. Ona se u jednoj pjesmi jadala: "Sve mi ide osim ljubavi, osim ljubavi..." Jedino moram paziti, a to se na astrološkom nebu rijetko dešava, kada Jarac bude ulazio u Škorpiju. Da se ne bi desile nepredviđene i neželjene situacije. Dobro znam šta mi je raditi. Iskusan sam ljubavolog.
Na poslovnom planu me čeka neočekivani i neplanirani novčani dobitak. Živa istina! Samo koji dan kasnije dobio sam obavijest iz njujorške banke da je Alex Dudić, moj daljnji rođak, ispustio svoju plemenitu dušu. Jedva su me pronašli. Alex Dudić je radni vijek proveo u rudniku. Mukotrpno je kopao zlato i dijamante (neće valjda repicu!). Sav imetak je uložio u njihovu banku. Umro je u Americi bez roda i poroda, usamljen, od svih zaboravljen. Izdalo ga srce. Žao mi rođaka! Nikada mu oči nisam vidio, ali džaba je-prirastao mi je za srce-rođačka krv vuče. Nikoga o tome nisam obavještavao: ni braću, ni sestre, ni amidžiće, ni amidžične, ni žive amidže, ni žive strine. Srcem sam osjetio, a srce nikada ne laže, da je plemeniti rođo Alex samo mene volio. Samo je meni poslao poruku i odredio me za nasljednika.Kada ti krene, baš ti krene. Bolje je biti bez političke platforme nego bez sreće. Koliko sutradan su mi iz stambolske banke javili da mi je rođak Alex Dudić preselio na ahiret. Pokopan je na stambolskom mezarju. Ostatak pisma je istovjetan. Primjećujem da je rođo bio poliglota (takvi smo mi Dudići!). U njujorškoj banci je ostavio oporuku na ijekavici, a u stambolskoj na ekavici. Valja mi ovih dana uplatiti par hiljadica (samo nužni administrativni troškovi!). Dobitak je pola miliona dolara/eura. Ko je naivan da propusti toliki dobitak?
Eh, rođo, rođo! Bogati ljudi umiru dvaput.
Horoskop dalje tvrdi da mi na zdravlju mogu pozavidjeti i piloti. I trebaju! Svako jutro, prije jutarnje kafe, upražnjavam gimnastiku. Stanem lijevom nogom na čvrst oslonac, pazeći na ravnotežu, a desnu nogu nastojim provući kroz desnu nogavicu pantalona, bez pocupkivanja i balansiranja lijevom nogom. Isto to ponovim desnom nogom. Istini za volju, samo sam jednom pobrkao nogavice. Lijevom sam nogom nanišanio desnu nogavicu, a desnom lijevu. Jedva su me žena i sinovi osovili na noge. Ne marim puno za trenutni gubitak ravnoteže. I olimpijski se pobjednik zna strmoglaviti s vratila.
U astrologiji se sve odvija u ciklusima. I na tome počiva opstanak čovječanstva. Odavno to osjećam svim svojim bićem. Po ustaljenim astrološkim prognozama svake parne godine, od druge sedmice septembra do prve sedmice oktobra, kreće predizborna kampanja. Svaki put je retrogradnija i retrogradnija. Horoskop mi savjetuje da u tom vremenu, zarad očuvanja zdravlja, izbjegavam fejzbuk, radio, televiziju, novine,…Prezasićeni su izribanim pa umivenim biografijama i autobiografijama pisanim u trećem licu (odnekud mi poznato). Razlika između biografije i autobiografije u trećem licu je u tome što vas ovi potonji redovno pitaju: “Znaš li, ti, ko sam ja?” Ma šta vi rekli, nikada nećete dati tačan i potpun odgovor. Jedino oni sve znaju i sve mogu (odnekud mi poznato?). Treba boraviti na čistom (?) zraku, vratiti se prirodi i njenim vrijednostima, šetati i samo šetati, sve dok traje retrogradni period. U ovakvim okolnostima bijeg nije kukavičluk već sloboda. Ali, avaj! Uzalud se ponadala grbava djevojka! Kud god da krenem, prate me ljudi, povisoko okačeni na bandere. I grohotom se smiju. Iste slike! Trideset godina! Nije horor u pitanju. Izraz “okačeni na bandere” poprimio je sasvim novo značenje, i u životu, i u jeziku. Gledam preda se i vučem nogu za nogom. “Pazi kuda hodaš”, savjetuje me horoskop, “gaziš po asfaltu do koljena. Hoćeš li da te opet ukućani dižu na noge?” Striktno se pridržavam uputstava, kao da su antibiotici u pitanju. Samo da mi muka prođe. Ne pomaže! Čika Frojde, pomozi mi, Tita ti! Nisam više siguran da ne paranoišem. Proganjaju me, presreću, sačekuju, dozivaju, i prozivaju! Prilaze mi ljudi, òni s bandera. Uvjeravaju me kako sam najskromniji, najljepši, najinteligentniji, najhrabriji, najplemenitiji (odnekud mi poznato!) birač. Njihova politička platforma nema alternativu. “Pazi koga biraš!” (Isto mi je, pjesmom, svojevremeno poručivala Ceca Ražnatović.) Oni se staraju o mojoj budućnosti.
Znam otkuda mi je poznato! Znam ko od koga prepisuje pismenu zadaću! Čekam da prođe retrogradni period. Onda ću preuzeti sudbinu u svoje ruke! Jasno, glasno i nedvosmisleno ću imenovati krivca za svoju kilavu budućnost. Inače ću puknuti. A kud sam takav dospio? Ni kud majci, ni kud u đevere!
Svake parne godine, u drugoj sedmici oktobra, čim se prebroje svi glasovi, potiho, da ne čuju ni žena ni sinovi, izustim: horoskope, đe su moje pare?!
Ilijaz Dudić
