TEŠANJSKI NOKTURNO
(iz zbirke Haiku grad, Tešanj u pjesmi, 2010.)
Dan hoće zavesti i prevariti
Kao prazna puška na ramenu uzdrhtalog redova;
Mrak još ima pogubnu bezazlenost
Da sve postavi na svoje mjesto.
Slili se vijekovi, pa zloguko marširaju:
Legionari, askeri, cuksfireri, ucviljeni,
Nâm bez pokrića sujetno prizivaju,
Kao da se može uzdići kiša,
Kao da treba ravnati more.
Ukorak s njima
Peku se vatre nespretnih ljubavnika,
Zaboravljena djeca, lišena riječi,
Bezglavo traže nogostup do sunca.
Odbačeno rublje kiša ispira.
Posustala tišina:
Već naivna ptica nevješto sriče.
Dosanja li iko, u ovom gradu, svoj san?
Profesor Ilijaz Dudić
